NAFTA strikes again! HKD, Rijeka

Nafta ili Matrica Znanja
Četvrtak, 12.01.2012. u 20h
HKD-u na Sušaku, Strosmayerova 1, Rijeka

Kao dio festivala Perforacije 2011., Nafta je prva međunarodna produkcija značajnih brazilskih koreografa Ângela Madureire i Ane Catarine Vieire sa šest hrvatskih umjetnika. U Nafti se dio njene koreografije stvara tijekom izvedbe kada dramaturgija crta kreativni proces, a pitanja se bave situacijama koje uključuju univerzalnu problematiku koja se vrti oko pitanja ‘preživljavanje’. Tema nafte se koristi kao metaforički prijedlog u kontekstu koji obuhvaća ekonomsku, socijalnu i političku situaciju ljudskog preživljavanja. Bilo u Hrvatskoj, u Brazilu ili na svijetu, situacije su slične i teže istom cilju.

Ângelo i Ana Catarina kontinuirano razvijaju istraživački posao za suvremeni ples i u ovom trenutku svojeg istraživanja pitaju se:

Je li moguće stvoriti efekt realnosti tamo gdje sve što se događa je ono što se zaista čini da jest? Kako pobjeći iz klopke kad ste već u njoj? Je li moguće imati pogled izvana, bivajući unutra? Kako stvoriti drugu povijest iz već poznate povijesti? Kako ostaviti vidljivim ono što je nevidljivo?

O PROCESU

U njihovoj posljednjoj predstavi ‘A Revolta da Lantejoula’ Ângelo i Ana Catarina su utemeljili odnos između veza odjeće lika iz brazilske narodne kulture i političke situacije, prikazane brazilskim plesom uređujući put za dotičnu situaciju jer pomoću jedne šljokice nije moguće raspoznati koja je vrsta veza, već samo kada su sve zajedno.

Plesna kritičarka Helena Katz iz novina O Estado iz São Paula na sljedeći se način odnosi prema dotičnom pitanju: ‘(… priča nam ono što nam nedostaje: nada što će biti u zajednici i da će ples vratiti moć koja je danas oslabljena…)’.

Možemo reći da Nafta pripada toj fazi istraživanja ovog dvojca gdje propitivanje također znači uređivanje refleksivnih puteva o temi kojoj se pristupa.

Teme koje su dovele Ângela i Anu Catarinu do stvaranja predstave ‘A Revolta da Lantejoula’ govore i o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj, kao i u odnosu rizika preživljavanja putem malo poznate, ali poprilično teške situacije, stare i ‘invalidne’ rafinerije nafte u Rijeci, kao i o situaciji preživljavanja hrvatskih umjetnika i profesionalaca povezanih s umjetnošću.

Stoga, Nafta, osim što govori o rizičnim situacijama prouzročenih mogućim i nekontroliranim curenjima ulja, ona više govori o preživljavanju, o nadi.

U istraživanju izričaja kao metodologiju koriste postupke s fotografijama svojih drugih predstava.Koristeći sjećanje i formu dolazi do transformacije kada postoji kontakt s drugim tijelom koje ima drugačije iskustvo.

Na taj način, proces rada istraživača i koreografa ne dijeli teoriju od prakse, proces istraživanja za stvaranje ovog novog djela nije tražio doslovnost i/ ili predstavu o Nafti, već intervenciju koja se može povezati s određenim problemom, kao kad se nađemo u rizičnoj ili smrtnoj situaciji. Gledati umjetnost kao stvaraoca spoznaje gdje se može puno toga reći, pridonijeti uređivanju puteva u potrebnim promjenama i preobražajima za nastavak života i mogućnosti održivijeg puta. Gradnja dramaturgije specifične za izričaj koji su stvorili Ângelo i Ana Catarina također obogaćuju stvaralački proces djela. U ovom trenutku svoje karijere dvojac gleda na stvaranje plesne dramaturgije kao koncept, kao način sastavljanja koji objedinjuje sve elemente prisutne u procesu gdje će se javljati preispitivanja usporedno s iznošenjem ideje; zašto?, kako?, gdje? i kada? u pitanja koja prate cijeli proces.

Uostalom, što možemo napraviti u borbi s aktualnom političkom situacijom u kojoj smo se našli: je li odgovor u odnosu s umjetnošću ili s ekološkom situacijom?

‘Kako konvergirati znanja za pronalazak novih puteva?’